U Kruševačkom pozorištu je održana tradicionalna Svečana akademija povodom Dana oslobođenja grada. Nakon intoniranja himne, prisutnim predstavnicima Vlade Srbije, pobratimskih gradova Rmniku Vlčea i Stavros, vojske i policije Srbije, crvenim velikodostojnicima, predstavnicima kulturnog, društvenog i javnog života grada, u ime domaćina, obratio se Gradonačelnik Kruševca Ivan Manojlović.
„14. oktobar nije praznik, već podsećanje“, rekao je Gradonačelnik na početku obraćanja. „Ne slavimo kraj rata, jer rat nikad ne donosi pobednike, već samo uči da prećutimo. Danas ne slavimo, već se sećamo. Sećamo se hrabrosti, stradanja i nade koja je preživela i kad je sve drugo posustalo. Danas stojimo uspravno, u tišini. Jer, svaka reč je mala pred veličinom njihove žrtve, a naš najveći zavet njima jeste da čuvamo mir, dostojanstveno, s ljubavlju i zahvalnošću. Kroz više od hiljadu godina postojanja srpski domaćin je svake godine palio sveću i sekao slavski kolač, ali istorija nam kaže da je u proseku čak svaka treća sveća gorela u ratu. Da su se molitve za mir mešale sa tutnjem topova, da su se kolači sekli u rovovima, u zbegu, pod šatorom i da je ime sveca čuvalo dom i kad ga više nije bilo. Srpski domaćin je slavio i kada je imao i kad nije, kada je bio slobodan i kada je robovao, zato slava nije samo običaj, ona je zavet opstanka, znak da smo, bez obzira na rat, glad, zimu ili tugu, ostali svoji, uspravni i pod Bogom. Danas, vekovima nakon njihovih molitvi i borbi, naš Kruševac stoji kao svedočanstvo da žrtva nije bila uzalud. Iz pepela se rodio grad koji ume da pamti, ali i da gadi, da poštuje prošlost, ali i da se raduje budućnosti. U kamenu njegovih zidina utkana je istorija. a u pogledima njegove dece nada i vera u sutra. Na mestu gde su nekaada odjekivali topovi, danas se čuju koraci oni koji dolaze da uče, da stvaraju, da ostave trag dobrote. Jer sloboda nije samo dar, ona je obaveza da budemo dostojni onih koji su je stekli. Da čuvamo mir, kao što su oni čuvali veru, da negujemo kulturu, zajedništvo i poštovanje, kao što su oni negovali ljubav prema svom domu i zemlji. A snaga zajedništva ne leži samo u nama već i u onima koji su nam bratski pružili ruku – u našim gradovima pobratimima, u prijateljstvima koja su nastajala kroz godine, u toj vezi koja prevazilazi granice i pokazuje da nas spajaju iste vrednosti, ista nada i ista vera u dobro, jer bratstvo među narodima čini mir dubljim, a budućnost sigurnijom“, rekao je Gradonačelnik Manojlović.
„I zato danas, dok sećanje živi u sećanje živi u svakoj ulici, kamenu i svakoj sveći, mi ne gledamo unazad – gledamo unapred, u budućnost Kruševca koji raste iz tradicije koji spaja staro i novo, sveto i svakodnevno, u grad koji da svetlo sveca obasjava i sadašnjost i sutra. Jer, dok postoji vera u srcima ljudi, dok se od Rasine do Morave, od Jastrepca do Bagdale rađaju pesma, molitva i život, biće i našeg voljenog grada. Neka Kruševac zauvek stoji na jedinom pravom mestu, u našim srcima, iznad svake tuge, iznad svake sumnje, kao dokaz da se ljubav prema gradu ne gasi ni kad sve drugo utihne. Živeo Kruševac, živela Srbija“, zaključio je svoje obraćanje Gradonačelnik Kruševca Ivan Manojlović.
U nastavku večeri, tokom Svečane akademije je izveden program „Čiji si ti mali narode srpski“, u kom su učestvovali glumci Kruševačkog pozorišta, Kulturno-umetničko društvo „Čarapani“ i horovi muzičke i osnovne škole „Stevan Hristić“ i „Nada Popović“.