Na inicijativu ministra informisanja i telekomunikacija g. Dejana Ristića, generalni direktor kompanije ,,Yettel Srbija“ g. Majk Mišel darovaće Narodnom muzeju Srbije vredno umetničko delo otkupljeno od privatnog lica na molbu naše centralne muzejske ustanove.
Naime, Narodni muzej Srbije imao je potrebu da zbirku likovne umetnosti obogati delom istaknutog srpskog slikara Borivoja K. Radenkovića koje se do sada nalazilo u privatnom vlasništvu.
Na molbu ministra g. Ristića, generalni direktor kompanije ,,Jetel Srbija“ g. Mišel otkupio je navedeno delo koje će darovati našoj centralnoj muzejskoj ustanovi.
Tim povodom, ministar informisanja i telekomunikacija g. Dejan Ristić prisustvovaće u petak, 7. marta, u 11 časova, u Atrijumu Narodnog muzeja Srbije, primopredaji donacije generalnog direktora kompanije ,,Jetel“ g. Mišela koji će direktorki Narodnog muzeja Srbije gđi Bojani Borić Brešković uručiti umetničko delo Borivoja K. Radenkovića pod nazivom ,,Sejač“. To delo nastalo je između 1912. i 1914. godine. U pitanju je ulje na platnu dimenzija 90 h 109,5 cm.
Izjave za medije ministra g. Ristića, generalnog direktora kompanije ,,Jetel Srbija“ g. Majka Mišela, kao i direktorke Narodnog muzeja Srbije gđe Bojane Borić-Brešković planirane su nakon uručenja donacije.
Ljubazno molimo sve zainteresovane medijske ekipe da se akredituju kod Ministarstva informisanja i telekomunikacija putem adrese elektronske pošte koja glasi press@mit.gov.rs
O AUTORU
Borivoje K. Radenković (1871–1952), prvi srpski slikar školovan u Parizu, ostavio je za sobom raznovrsno i obimno delo, koje, posmatrano u celini, obeležava stilska ujednačenost, odnosno pripadnost duhu poetskog realizma. Pored slikarskog opusa koji danas čini najbrojniji i svakako najvažniji segment Radenkovićevog rada, njegova zaostavština obuhvata crteže, karikature i ilustracije, predmet sasvim posebnog poglavlja za proučavanje.
Radenković nije izlagao tokom života, a imajući u vidu godine Balkanskih, Prvog i Drugog svetskog rata, znatan broj njegovih radova nije sačuvan. Nakon završenih studija u Parizu 1906. godine, Radenković se vratio u Srbiju. Slikao je, predavao u pirotskoj, a potom kragujevačkoj gimnaziji. Balkanske, kao i Prvi svetski rat proveo je na bojištima, prešao je Albaniju, a kraj rata je dočekao radeći u Crvenom krstu u Ženevi.
U posleratnom periodu bio je veoma aktivan, ali nije učestvovao javno u umetničkom životu, odnosno nije izlagao. Likovna javnost ga je jedino poznavala kao karikaturistu. Njegove karikature, obeležene socijalnim strujanjima i uticajima angažovane umetnosti odlikuju vešt crtež, spontanost i originalnost u izrazu.
Posle Prvog svetskog rata Radenković se trajno nastanio u Beogradu. Predavao je u Četvrtoj beogradskoj gimnaziji, a potom bio učitelj crtanja na Tehničkom fakultetu gde je ostao do kraja radnog veka.
O DELU
Ljubaznošću generalnog direktora kompanije ,,Jetel Srbija“ g. Mišela, Narodnom muzeju Srbije biće darovana slika Borivoja K. Radenkovića pod nazivom ,,Sejač“.
Na slici se prepoznaje jasan uticaj Barbizonske škole po prikazu predela i seoskog života. Potez je sitan i vibrantan, iako ni malo ne narušava formu poput slikarstva impresionizma koji je Radenkoviću svakako bio poznat iz četvorogodišnjeg boravka u Parizu.
On je svoj slikarski rukopis formirao više pod uticajem konzervativnije umetnosti realizma 19. veka, nego pod uticajima aktuelne, žive umetničke produkcije Pariza. Svakako, Radenkovićevo interesovanje za svetlost i efekte svetlosti potiče iz francuskog obrazovanja. Jasna je i tematska analogija sa radovima Žan Fransoa Mijea (1814–1875), njegovim seoskim motivima i konkretno, načinom prikaza sejača. Prepoznaje se i sklonost ka slikanju sutona i svitanja, efekata svetlosti u prirodi koja se budi što ponovo upućuje na Barbizonsku školu.
Unuka slikara Borivoja Radenkovića, gđa Stana Krstić, poklonila je Narodnom muzeju Srbije sliku pod nazivom ,,Crkva u Krivom Viru“, i to još prilikom održavanja njegove retrospektivne izložbe tokom 1997. godine. Tada je učinila poklon i Zbirci crteža i grafika jugoslovenskih umetnika Narodnog muzeja Srbije.
Tokom 2024. godine gđa Krstić je Narodnom muzeju Srbije poklonila još jedan Radenkovićev slikarski rad u kojem autor, nakon interesovanja za seoski život, ispoljava interesovanje za život radnika. U pitanju je delo pod nazivom ,,Portret radnika“ nastalo krajem 1930–ih (ulje na platnu, 38 h 45,5 cm).
Početkom 2025. godine, iznova zahvaljujući poklonu Radenkovićeve unuke, Zbirka crteža i grafika jugoslovenskih umetnika Narodnog muzeja Srbije koja je u svom sastavu posedovala jedan crtež–karikaturu ovog umetnika, obogaćena je sa još šest crteža, studijskom zbirkom crteža Figures kao i crtežima u olovci grupisanim u nekoliko blokova za skiciranje. otkrivajući bogatstvo crteža i studija nastalih u jednom dahu, osobenih upravo po spontanosti i minimalističkoj lakoći izražavanja.
Zahvaljujući dobročinstvu generalnog direktora kompanije ,,Jetel Srbija“ g. Mišela i poklonima gđe Stane Krstić, Radenkovićev slikarski i crtački opus dobija posebno mesto u riznici Narodnog muzeja Srbije otvarajući mogućnosti za nova istraživanja njegovog umetničkog stvaralaštva.